Udarac feminizmu - muškarci više rade 'po kući' od žena?

Osim što ona radi osam sati dnevno, kada dođe doma čeka je kuhanje ručka, pisanje zadaće s klincima i pranje veša, dok on samozadovoljno otvara još jednu pivicu i moli je da joj dohvati otvarač, kad je već na nogama. Neki kažu da nije baš tako - je li slika muškarca koji uzvikuje 'honey, I'm home' ozbiljno poljuljana?

Čovjek bi pomislio da nakon buntovnih 60-ih, seksualne revolucije, kontracepcije koja je omogućila planiranje obitelji i sve većeg izbora u svijetu rada, više ništa nije isto. Usprkos svim značajnim društvenim promjenama, žene su dugo vremena dijelile sudbinu svojih majki s kuhačom u rukama, pregačom oko struka i djecom za petama te su se nakon posla vraćale kući svojoj djeci, mužu i - ponovno poslu. Znate kako to ide - istovremeno pranje veša, kuhanje večere i usisavanje. I onda se netko ljuti kada vam juha iskipi (svi znamo tko). Neki će zadovoljno trljati ruke, nadajući se da bi duga noć ortodoksnog feminizma mogla završiti, zbog novih rezultata koje je pružilo jedno od prvih relevantnijih istraživanja problema kuća-posao. Muškarci rade više od žena! A ako ne više - onda barem jednako.

Vjerovanje da su muškarci lijeni i nesposobni te da ne znaju pokupiti vlastite čarape s poda možda se ipak neće tako opasno urušiti, ali moglo bi se barem malo poljuljati. U zemljama Europske Unije i nekim zapadnim zemljama (sveukupno više od 20 država) provedena je studija The USe Surveys koja je pružila podatke o tome koliko točno vremena provodimo obavljajući plaćene i neplaćene aktivnosti. Rezultati su pokazali da prosječni muškarci i žene diljem Europe imaju isti konačan zbroj produktivnih radnih sati - u prosjeku osam sati dnevno. Zanima nas kako su samo došli na tu lijepu brojku.

Na prvi pogled izgleda kao da su feminističke dogme na dobrom putu da padnu u vodu - muškarci su postali aktivni partneri. Kada žena radi, on se brine za kuću i djecu, i obrnuto. Mnogi od tih muškaraca živjeli su sami te su naučili kuhati i brinuti se o domu prije nego što su se skrasili sa ženom. Također idu u kupnju namirnica, čiste i kuhaju. Zvuči kao bajka? Možda. Jer i dalje neki od njih će reći reći da se njihove žene 65% brinu za odgoj djece, dok se oni 95% brinu za to da računi budu plaćeni. Što reći? Rad nije rad ako nije plaćen?

Tko napornije radi? Kakvi su globalni trendovi? Problem s prijašnjim studijama bio je u tome što su se fokusirale uglavnom na majke s malom djecom, što nikako nije reprezentativan primjerak. Novi rezultati pokazuju da ključ za rješenje enigme treba potražiti u odabiru vlasitog životnog stila i osobnih preferenci pa su upravo parovi bez djece s punim radnim vremenom jedina grupa u kojoj žene rade više sati u totalu - jer imaju i više prekovremenih sati na poslu. Kada dođu djeca, muškarci će imati više plaćenih radnih sati i prekovremenog rada kako bi povećali prihode, dok će žene dati otkaz ili raditi pola radnog vremena - što pokazuje britanski primjer.

Istraživanje je provedeno na parovima koji žive zajedno i pokazalo je da je stanje najbolje u skandinavskim zemljama (očekivano), a najlošije u zemljama u kojima je nekada vladao socijalistički režim (opet očekivano). Pokazalo je da 60% žena balansira između obitelji i posla, 20% njih svoj prioritet vide u obitelji, a 20% u karijeri i napredovanju u poslu.

A gdje smo tu mi? S jedne strane pripadamo grupi 'bivših socijalističkih zemalja', a s druge hvalimo se time kako sve više i više usvajamo zapadne trendove. Ako 'usvajanje zapadnih trendova' znači kupnju najnovijeg iPhonea i Gucci pod rukom, onda smo pravi zapadnjaci. Zapadna realnost pokazuje da se žene više nemaju pravo stalno žaliti kako on ništ' ne radi jer muškarci obavljaju i više od polovice kućanskih poslova.

I dok se kod nas posao vrednuje samo kao nešto što je plaćeno, u Finskoj ćete i zaraditi za brigu oko djeteta - i to oko 40% prosječne plaće ako vaše ne ide u vrtić (nije isto što i dječji doplatak). Njemački porezni sustav također prepoznaje rad kućanica pa se tako sveukupna zarada supružnika, tijekom izračunavanja poreza, zbraja i dijeli na dvije polovice - iako privređuje samo jedan supružnik. Ovakav sistem prepoznaje rad žena koje su odabrale ostati kod kuće i daje parovima slobodu da izaberu vlastitu podjelu rada, bez nekakvih poreznih kazni.

Ipak, s obzirom na situaciju u siromašnijim zemljama i zemljama u tranziciji (da, tu smo) u kojima žene još uvijek imaju više produktivnih radnih sati od muškaraca, malo je preokrutno govoriti o padu feminističkih esencijalnih dogmi. Očito je da se život fundamentalno promijenio što se tiče ženskog obrazovanja, zaposlenja i seksualnog života i sasvim je normalno da su se u skladu s tim i muškarci promijenili te da ne traže sluškinje već ravnopravne partnerice. No usprkos modernim muškarcima i ženama, feminizam tu još ima puno posla.
A neki su se već počeli zadovoljno smješkati...

9 komentara, komentiraj i tiSpremiPreporuči 3

Povezano