Irena Škorić: Skupljam drangulije i cipele, a srijedom sam na Hreliću

Ime koje dosad možda niste čuli, a trebali ste - uvijek nasmijana i u stalnom muvingu mlada Zagrepčanka Irena Škorić bavi se filmskom i TV režijom, pisanjem filmskih scenarija, a filmove snima još od srednje škole.

Biljana Gaurina- Cropix
Novinske stranice ne puni naslovima o svom privatnom životu već tiho i sigurno 'grabi' nagrade na domaćim i stranim filmskim festivalima, a na svojoj polici već ih je sakupila više od trideset. Kao svoje najuspješnije projekte izdvaja filmove Rastanak, Work in progress, Ribanje, Ti meni, ja tebi!, ON/OFF i Sudbinu broja 13.
Rastanak je bio u konkurencijama vrlo jakih europskih i američkih festivala, od San Sebastiana, Montpelliera, Varšave, Rima pa sve do Worldfesta i Rio de Janeira, ali najdraža nagrada za ovaj film Ireni je ipak Grand Prix na Danima hrvatskog filma. Sudbina broja 13 nedavno je dobio Nagradu publike na ZagrebDoxu i to u međunarodnoj konkurenciji od 65 filmova. Pametnom dosta, prepustimo riječ Ireni!

Tvoji filmovi ponekad odišu tragikomičnim, ali i nostalgičnim senzibilitetom. Jesu li oni preslika tebe same? Kakva je tvoja životna filozofija?
S obzirom na trenutno stanje u državi, mislim da je 'tragikomičnost' moje sredstvo za preživljavanje… Objekt, tj. nostalgične stvari, kod mene nikada nisu objekt, već metafora mjesta i vremena u kojem trenutno živimo…
Poanta Rastanka je metafora odnosa između prošlosti i sadašnjosti, te poimanje i prihvaćanje značenja te prošlosti koja je sublimirana u simbolu jugoslavenske automobilske industrije - Stojadinu.
Što se tiče Sudbine broja 13 riječ je o tramvaj broj 13 koji 'vozi svugdje i nigdje', i poput ukletog Holandeza luta ulicama Zagreba. Skrivio je najtežu nesreću u povijesti, ubio je najviše ljudi, i najčešće iskliznuo iz tračnica. Pa ipak, taj šarmantni vremešni stroj nadimkom Genscher putujući je hotel i dnevni boravak cijeloj jednoj nevidljivoj Hrvatskoj koju je tranzicijsko vrijeme odbacilo na marginu i koja, kao da zajedno s njim, putuje u rezalište.

The Destiny of Line 13 trailer from Irena Skoric on Vimeo.

Gdje možemo uskoro pogledati tvoje filmove?
Moje filmove možete pogledati od 13. do 17. travnja 2010. u Kinu Grič. Tu će se naći Rastanak, Ti meni, ja tebi!, Sudbina broja 13, i mnogi drugi, a od zanimljivosti izdvojila bih premijerno prikazivanje igranog filma Demon iz Kragujevca u kojem glavne uloge tumače Slaven Knezović i Stjepan Perić, i koji je na neki način nastavak Rastanka.

Zašto ne bi smjeli propustiti filmove koje ti potpisuješ?
Uf, nisam slastičar pa da reklamiram svoje omiljene mađarice i Jelinu pitu, ali reći ću samo ovo:u mojim filmovima možda nema popularnog smeđeg šećera, al' su zato rađeni sa stopostotnim koncentratom duše!

Postoje li za tebe tabu teme? U skladu s tim, postoje li i tabu žanrovi u koje se nikada ne bi upuštala?
Za mene ne postoje tabu teme, tako da sam otvorena za sve žanrove, pa čak i erotske. Također, ne prezam ni pred reklamom i videospotom.

Na kojem filmu si najviše uživala raditi i zašto? Koliko su bitni atmosfera, dobra ekipa i sl.?
Na svim svojim filmovima jednako uživam raditi, možda i zbog činjenice da uvijek sama pišem scenarije, tako da imam i neku duplu odgovornost, ali i činjenicu da je to 'nešto moje'. Naravno da je filmska ekipa bitan faktor na snimanju, od koje tražim maksimalnu odanost. Bilo je tu stvarno nebrojeno nezaboravnih situacijama.
Na primjer, za potrebe mog novog filma Sudbina broja 13, bila sam čest gost noćnih tramvajskih linija u kojima smo svakodnevno snimali. Vikendi su, naravno, bili najopasniji. Tako sam i upoznala baku Olivu, gospođu koja po noćnim klubovima prodaje ruže, a snimajući njezinu noćnu vožnju otkrila sam da je godinama radila kao kontrolorka u tramvaju - broj 13. Jedini slobodni dan uzela je na dan nesreće, a kolege su joj poginuli.

Rastanak / Farewell insert from Irena Skoric on Vimeo.

Diplomirala si filmsku i TV režiju na ADU 2008. godine. S obzirom na loše financijsko stanje naše kinematografije, kako si se snašla u 'velikom svijetu' nakon diplome?
Trenutno sam na zadnjem semestru magisterija, tako da sam si još malo produžila školovanje. (smijeh). Financijsko stanje kinematografije je stvarno loše. Što se mene tiče, uvijek mi je najbitnije uložiti u kvalitetu filma, a ne u vlastiti džep. Naravno, neki filmski umjetnici ne razmišljaju na taj način, ali to se vrlo brzo raskrinka.

Opiši nam jedan svoj radni dan u kojem snimaš ili montiraš film?
Kada snimam, radni dan počinje jako rano ako je, naravno, riječ o jutarnjem snimanju. Budim se negdje oko 5 ujutro, dolazim na set, prvo imam probu s glumcima, zatim probu pred kamerama i onda kreće snimanje. Rad u montaži je dosta mukotrpan jer iziskuje 10-satno sjedenje pred monitorom, pri čemu redatelj uvijek mora biti maksimalno skoncentriran.

Kako provodiš dane kada ne radiš na novom filmu? Imaš li vremena za odmor ili si stalno 'u poslu' ?
Pravi pravcati sam radoholičar, i kad ne radim na nekom projektu, uvijek sam u pripremama novog projekta. Zapravo, na neki način, radim 24 sata na dan, uvijek nešto pišem, istražujem, jako puno sam za kompjuterom. Imam desetke i desetke scenarija u ladici koji samo čekaju svoju priliku. Također, često radim i na više projekata u isto vrijeme.

Kada nisi u kinu, na setu ili u studiju za montažu, na kojim te se mjestima, nevezanim uz film, najčešće može pronaći?
Za mojim radnim stolom pred upaljenim laptopom (smijeh). Redovit sam posjetitelj nedjeljnog sajma antikviteta na Britancu, srijede na Hreliću, zračne luke Pleso, Željezničkog kolodvora, terase KIC-a gdje je najbolji Irish cream u gradu, nedjeljom volim šetati Zrinjevcem itd…

Irena Škorić

Kakva je Irena iza kamere? Što te veseli u životu, osim nagrada kojih već imaš popriličan broj iza sebe?
Irena iza kamere je velika maštalica i sakupljač. Pravi sam mali hrčak kad je riječ o sakupljanju drangulija. Također, volim skupljati i cipele. Sandale i balerinke su mi favorit. Volim more i izležavanje na plaži uz dobru knjigu, nakon čega slijedi večera u omiljenoj konobi.
Jako volim i putovati po festivalima. U lipnju opet krećem na turneju (smijeh). Naravno da me veseli dobiti nagradu, a još i više iskren pljesak publike.

Kada bi morala izdvojiti pet osobina koje te najbolje opisuju, koje bi to bile?
Prava sam definicija pionira! Poštena, Iskrena, Odana, Napredna, Istrajna, Radišna (smijeh). Što ste tiče moje upornosti, mislim da nema većeg dokaza upornosti od godinu i pol dana snimanja jednog filma o tramvaju - isključivo u tom tramvaju. Kad se ima cilj, ništa nije teško!

Da možeš birati, u kojem desetljeću bi najradije živjela (i snimala)?
Najradije bih snimala u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Čini mi se da su u tom periodu sve umjetnosti na neki način neopisivo bujale i da je kreativna atmosfera bila na vrhuncu.

Koja je tvoja najveća (životna) želja?
Snimiti dugometražni igrani film. Scenarij nazvan Mrvice trenutno je na natječaju. Vjerujem da je preko 30 međunarodnih i domaćih nagrada dovoljno uvjerljiv argument da trajanje mog sljedećeg igranog filma bude barem 90 minuta.

Budi prvi koji će komentiratiSpremiPreporuči 3

Povezano